preskoči na sadržaj

Osnovna škola Julija Kempfa Požega

Login
Kalendar
« Svibanj 2017 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31 1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
Prikazani događaji

KONTAKT

OŠ JULIJA KEMPFA

Dr. Franje Tuđmana 2, 34000 Požega

OIB: 66604281111

Matični broj: 3351092

E-mail: skola@os-jkempfa-pozega.skole.hr

Telefon: 034 273 799

Fax: 034 312 826

LOKALI:

511 – Tajnica

512 – Ravnateljica (272 046)

513 – Zbornica

514 – Pedagog

515 – Računovodstvo

516 – Knjižnica

517 – Kuhinja (272 015)

519 – Domar

520 – Defektolog

521 – Psiholog (312 827)

Kako doći do nas ?

Kada zvoni ?
     PRIJE PODNE
1.sat: 08:00 - 08:45
2.sat: 08:55 - 09:40
3.sat: 09:50 - 10:35
4. sat: 10:40 - 11:25
5. sat: 11:30 - 12:15
6. sat 12:20 - 13:05

 
  POSLIJE PODNE
1.sat 13:30 - 14:15
2.sat 14:25 - 15:10
3.sat 15:20 - 16:05
4.sat 16:10 - 16:55
5.sat 17:00 - 17:45
6.sat 17:50 - 18:35
Sigurnost-internet

Sigurnost djece na internetu:

- publikacija

- video

Tražilica
Brojač posjeta
Ispis statistike od 14. 1. 2010.

Ukupno: 881172
Ovaj mjesec: 5281
Ovaj tjedan: 686
Prespavanac 2024.

Moja škola

RVA - o Erasmusu

Emisija Školsko zvono

Bećarac 1.b

Laganini FM Požega

Dan škole 2020.

Vozila se barka

Circle of life

Django

Film o školi 2018.

Školski zbor 2017.

Bonton - kviz

Erasmus+ 2017.

Taurage, Litva 2017.

Kartepe, Turska 2017.

Smotra zborova 2017.

Maškare 2017.
Kuharica

Prilog o školi s HTV-a

4.a STAND UP

Dan škole 2016

Život škole

Dan grada 2015.

Školski zbor

 

 

skole.hr

 
Ili san

 
Hodam parkom.
Čuje se škrgoljenje vode o kamenje,
slap rijeke Orljave,
pjesma ptica,
tvoj glas, tvoj glas je tako tužan,
s pjesmom se ne sklapa.
K¨o da mi hoćeš reći:
«Nikad nećemo biti zajedno.»
Te riječi stvaraju bol u grudima,
osjećaj da ne mogu disati.

 
Vidim kako mi prilaziš,
vidim kako se smiješ,
no slika počinje blijedjeti.
Ili ja sanjam budna.

 
Ružica Konjarik, 8.a
 
 

 
Isti čovjek

 
Ista noć,
Ista hladnoća,
Ista tama.
Isti mjesec,
Ista pjesma,
Iste riječi,
Ista tuga.
Isto sjećanje.
Isti čovjek.
Što li je tako posebno
U njemu?

 
Marija Bošković, 8.a
 
 

 
Izgubljeno

 
Izgubiš mnoge stvari
i ljude.
Tuguješ.

 
Nađeš nove stvari,
i nove ljude.
Sretan si.

 
Stvari nisu bitne,
ali ljudi,
ljudi nam se urežu duboko u srce,
ostave prazninu.

 
Lucija Lojber, 8.a
 
 

 
Ljepoto

 
Ljepoto, gdje si, ne vidim te?
Ima li  mjesta za tebe ovdje,
među nama ljudima
koji te nesvjesno tjeramo?
Evo, sjedni tu kraj mene,
daj mi tračak nade i svjetla
jer vidim sve osim toga.
Začepi mi uši da ne čujem
što ne želim,
Zatvori mi oči da ne vidim
što ne želim.
Jesi li tu?
Ne vidim te…
Uvjeri me da nisam u pravu,
da ovaj svijet ne tone.
Ljepoto, gdje si?
Ne vidim te…

 
Marija Bošković, 8.a
 
 

 
More

 
Tajnovito, uzburkano, prostrano
more…

 
Cilj mnogih rijeka,
točište gluhe noći,
more…

 
Put pustolovnih valova,
vladar života,
more…

 
Žana Kajnić, 8.a
 
 

 
Noćas

 
Noćas je zrak bio topliji.
Noćas sam osluškivala već istrošene
zvukove koji su dopirali do mene,
ubijajući ugodnu tišinu.
Noćas se budila tama dok su se
svjetla gasila jedno po jedno.
Noćas sam uzdrhtavala
na svaki doticaj hladne plahte.
Noćas mi je srce probijalo prsa,
htjelo je van.
Noćas je svijet istrošen.
Noćas su oblaci prkosili mjesecu
skrivajući ga.
Noćas sam ostala budna
da zapamtim jedinstveno
noćas.

 
Marija Bošković, 8.a
 
 

 
Note

 
Usred tišine grada,
  čuju se note.
Otvori prozor i poslušaj
  pjesme…
Poslušaj i anđele nebeske,
  sviraju u raju vječnome.
Poslušaj moje note
  i usnut ćeš u slatki san.
Mrkla se noć spustila nad grad,
  sve je tiho, miruje…
Samo ja sviram tužne pjesme…

 
Ivana Šimić, 8.a
 
 

 
Povratak

 
Osjetila postaju pažljiva.
Uplašeno gledam da me
ne prati koja nepoznata sjenka…
Samo poneki tužni cvrčak
cvrči u kasne sate.
Gledam u cestu, iste pukotine.
Zveckanje lanca, pas uznemiren
od mojih koraka.
Na raskrižju sjedi mačka
u sjeni čempresa.
Gleda ukočeno.
Samo me ulična lampa već odavno poznaje,
pozdravlja laganim njihanjem.

 
Nikolina Fiuri, 8.a
 
 

 
Produžimo kraj

 
Pobijedimo ovu noć,
Pobjegnimo.
Prebrojat ćemo zvijezde,
Svijet će biti oboren s nogu.
Prošećimo svemirom.
Rastjerajmo oblake da vidimo mjesec.
Produžimo kraj.

 
Noć je ostala neosvojena,
Zvijezde neprebrojene,
Nebo neizmjerno,
Svijet još čeka,
A svemir je prazan.
Mjesec je skriven.
Ti nedostaješ.

 
Ovaj kraj je prekratak.

 
Marija Bošković, 8.a
 
 

 
Pukotine

 
Toplina mi udara lice.
Čujem svoje ubrzano disanje,
topot lišća na vjetru.
Samo bršljan, mokri bršljan
dopuzao iz kamenoga zida
na cestu, gotovo suhu…
Samo pukotine, bore na licu starca,
nepravilne isprekidane linije…

 
Nikolina Fiuri, 8.a
 
 

 
Suton

 
Dok je nebo narančina kora,
Grad opran spužvom poslije kiše,
Napojen;
Misli uprte u srce neba
Prodiru u mene
U svijet nazvan
Ti.

 
Nikolina Fiuri, 8.a
 
 

 
Tajanstvena noć

 
Omamio me kišni dah noći.
Tako hladan, tako tajanstven.
Dok padaju zakašnjele
kapi s listova grana,
gledam nebo.
Teško nebo, tako prazno.
Nejasno…
Sklapaju mi se oči
i čujem tišinu.
Tišinu s pokojim tragom vjetra,
strašnoga zvuka, tamo gore.
Već odlazim i ne smeta me hladnoća.
U slatkim mislima,
razmišljam kako udišem isti
zrak kao ti.
Baš sam sretna!
Oči su mi već zatvorene.
na sve zaboravljam, ali ne i na tebe.
Zajedno odlazimo…
Odlazimo tragom
tajanstvene noći…

 
Marija Bošković, 8.a
preskoči na navigaciju