Diplomirao je na Slikarskom odjelu na Akademiji likovnih umjetnosti 1946. u klasi profesora Vladimira Becića i Ljube Babića, te 1951. povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je 1971. doktorirao temom o književnom djelu A. Kanižlića. Studirao je i na Sorboni u Parizu, usavršavao se u Londonu. Radio je kao knjižničar u Strossmayerovoj galeriji starih majstora HAZU, predavao u Školi primijenjenih umjetnosti, na Akademiji za primijenjenu umjetnost, a od 1956. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Redoviti član HAZU bio je od 1991.
Objavio je niz knjiga i radova iz područja umjetnosti, te brojne eseje i putopise.
Matko Peić bio je veliki zaljubljenik u Požegu, a njegov stvaralački opus, od gimnazijskih dana do smrti, povezan je velikim dijelom za rodni grad. Pred svoju smrt oporukom je ostavio Gradu Požegi svoje knjige i bilješke, a dio njegove ostavštine pohranjen je u Državnom arhivu u Zagrebu. Iza njega je ostalo 35 knjiga, više od 1000 putopisa i eseja, te mnoštvo još nedovoljno poznatih slika. O gradu svoje mladosti i ljubavi njegova života zapisao je: „Za mene Požega predstavlja najdublji inspirativni činilac u mom radu i to kao slikara i kao književnika. U Požegi sam stekao svoju metodu osnovanu na karakteristikama požeškog pejzaža“.
Udruga pisaca i slikara Požeško - slavonske županije "Matko Peić"  8. 2.  je organizirala, i ove godine, obilježavanje dana rođenja Matka Peića položivši vijenac kod njegove biste,  na istoimenom trgu. Bistu je napravila akademska kiparica Tatjana Kostanjević, koja je ujedno bila i njegova studentica.  Tom svečanom činu prisustvovali su i učenici 8. c razreda koje je vodio nastavnik likovne kulture Ninoslav Pirović, koji je, kao akademski slikar, također bio njegov student.