– To nam se činilo jako zanimljivo a to su odlično prihvatili svi učenici. Prvi puta su se susreli s petrolejkom, zanimalo ih je kako ona radi, kako svijetli, kako se uz nju čitalo. Čului su i da je petrolej bio jako skup, pa nije svakome bilo dostatno svjetlo. Zanimljiv im je bio i ugođaj svjetlosti uz petrolejsku lampu. Posebno su ih zanimali i stari radio aparati i kako su se u obiteljima slušali ti radioaparati koji su bili rijetki. Upoznali su i neke igračke i igre iz onih vremena. Posebno ih se dojmila i igra riječi u imenima tih igara, klepka, stepka, zipka, pa smo proučavali kroz to i naš materinji jezik – istakla je Dragica Ronko. učiteljica 3. razreda, kojoj su uz učenike u postavljanju izložbe i vođenju projekta pomogle i asistentice u nastavi za učenike s posebnim potrebama.

Izložba je svakako povukla dodatnu pažnju svih učenika i roditelja kada dolaze u školu i gotovo stalno je zastajkivanje pred izložbom u holu škole. Zanimanje je posebno veliko za staru autohtonu narodnu nošnju i ručne radove. – Ručne radove su radile mlade djevojke prije udaje, dok su njihovi dečki bili u vojsci. Oni ih nisu mogli doći vidjeti, pa su u mislima na njih, nekada je to bilo i više od dvije godine, čekale i radile ručne radove u koje su često ugradile osim truda i svoje osjećaje.  [IMG 1288] To smo sve postavili zbog toga da se to ne zaboravi, jer vremenski slijed današnjeg života je takav, da odlaze generacije koje to znaju pričati. Nema više tko pričati o tim vremenima – kaže Dragica Ronko, koja se i sama iznenadila kada su učenici počeli pretraživati svoje tavane, tavane svojih baka u potrazi za starim predmetima. Posebno je sve iznenadio mali ručni stroj za prženje kave, s kojim se pržila kava na otvorenoj vatri ognjišta ili kamina, a takva svježe popržena kava odmah mljela u starim mlinovima za kavu i kuhala u džezvama koje su u ovom kraju ostavili Turci.

Te stare stvari u vezi kave donio je učenik Stjepan Pujić. – Na tome je pržila kavu moja prabaka, a našao sam kod svoje bake na tavanu u staroj kući. Nekada su se uz prženje kave oni svi zajedno družili, a nakon toga pili kavu. Ja nisam o tome ništa znao ni kako se to upotrebljavalo, pa mi je tata to objasnio. Donio sam još i jedan stari radio, star gotovo 70 godina, iz vremena kada se još nije i moj tata rodio.

Na školskom dvorištu učenici su se prvi puta upoznali i s igrom pinceka i pale. Već nakon nekoliko minuta svi su shvatili pravila i vrlo rado igrali tu staru, a za njih novu igru koju mogu igrati vani.

(tekst  i slike preuzete iz Požeške kronike, zahvaljujemo!)