U četvrtak 14. studenoga, ususret obilježavanju Dana sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje, u našoj školi predavanje “Sjećanje jedne djevojčice na ratna događanja u Vukovaru” održala je Maja Weber, stručna suradnica u Alfi.
Maja je imala deset godina kada je rat započeo. Učenicima šestih, sedmih i osmih razreda i učiteljima naše škole ispripovijedala je svoju vukovarsku priču. Priču je započela svojom fotografijom iz trećega razreda osnove škole kada je još bila sretno i bezbrižno dijete, a najveći strah tada joj je bila učiteljica Ana. Ubrzo su se stvari promijenile te je veseli razred zamijenila polumračnim podrumom u kojemu je vrijeme provodila s najužom obitelji u strahu i brizi za svoje živote i živote najdražih. Dani su bili predugački, nije bilo struje, a hrane su imali tek toliko da ne budu gladni. Sjeća se i dana kada je napustila Vukovar. Hodali su porušenim ulicama dok ih nisu ukrcali u autobuse kojima su ih vozili od mjesta do mjesta. Razdvojila se od dijela obitelji. Maja je u prosincu nastavila školovanje daleko od svoga grada, svoje škole i prijatelja iz razreda…
Učenici i učitelji pažljivo su slušali svaku riječ jer ta se žrtva ne smije zaboraviti. Maji su postavljali pitanja o tim danima – kako su obavljali higijenu, kako su kuhali, je li nadoknadila školsko gradivo… Mnogi su suosjećajno rekli kako su njihovi djedovi branili Hrvatsku u tim teškim danima.
Maja je završila predavanje rečenicom: “Vukovar je jednom, ne tako davno, bio silom podijeljen, silom mržnje i zla. Vrijeme je za ljubav. Zajedništvom možemo puno toga postići.” Time je rekla da je oprostila, ali nikada neće zaboraviti te poručila učenicima da jedni drugima u svim trenutcima trebaju biti podrška i pomoć.