« Travanj 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 |
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
OŠ JULIJA KEMPFA
Dr. Franje Tuđmana 2, 34000 Požega
OIB: 66604281111
Matični broj: 3351092
E-mail: skola@os-jkempfa-pozega.skole.hr
Telefon: 034 273 799
Fax: 034 312 826
LOKALI:
511 – Tajnica
512 – Ravnateljica (272 046)
513 – Zbornica
514 – Pedagog
515 – Računovodstvo
516 – Knjižnica
517 – Kuhinja (272 015)
519 – Domar
520 – Defektolog
521 – Psiholog (312 827)
Dana 21. studenog prije 7 sati ispred škole su nas čekala dva autobusa. U točno 7 sati smo se zaputili u Vukovar. Put nije dugo trajao, no naravno tako je samo nama izgledalo jer nam je bilo zabavno.
U 9:50 smo stigli na naše prvo odredište puta – Opća bolnica Vukovar.
Tamo su bili svi koji su bili ranjeni tijekom rata, bez obzira na nacionalnost. Naši su se doktori svim snagama borili za živote nevinih, ali ranjenih ljudi. Tamo je sada muzej koji prikazuje kako je bilo u to vrijeme . Sve izgleda tako tužno ,bolno , no opet mi to nismo mogli razumjeti jer to nismo doživjeli. Dok smo obilazili Vukovarsku bolnicu, hvatala nas je jeza i vrtoglavica. Kada smo samo pomislili kako je to zapravo bilo ,sva ta bol i patnja pa nije ni čudo koliko ljudi izgubi svijest kada to ugleda.
Nakon velikih šokova uputili smo se u vojarnu.
U 11:00 sati smo stigli u vojarnu koja je također muzej ,no predstavlja sva oružja koja su korištena tijekom rata,ratna vozila ,bunkere ,vojnu opremu i sve ono što ne možemo ni zamisliti. Kroz vojarnu smo išli u grupama . Prvo smo ušli u prostoriju s oružjem i vojnom opremom. Sa strane su bile drvene ograde koje su predstavljale svaki dan borbe i sva događanja toga dana tijekom rata. Jedna prostorija je bila puna osmrtnica što je jako tužno jer su mnogi mogli pronaći članove svojih obitelji. Druge dvije prostorije bile su pune vojne opreme koja je stara 20 godina i koju smo vidjeli samo u filmovima.
Nakon obilaska maloga muzeja otišli smo van gdje su bili tenkovi ,avioni , uglavnom ratna vozila koja su isto jako dobro sačuvana nakon toliko vremena. Nakon toga smo posjetili još jednu prostoriju s oružjem, samo oružjem i to onim koje se koristilo tijekom rata – mine ,snajperi ,pištolji ,pa čak i jedna strojnica. U toj je prostoriji također bio primjer logora u kojemu su boravili vojnici za vrijeme rata.
Poslije vojarne uputili smo se na Memorijalno groblje žrtava iz Domovinskog rata.
Tamo su pokopani svi koji su poginuli tijekom rata i oni pronađeni na masovnoj grobnici. Groblje je vrlo lijepo jer odaje počast svim braniteljima i stanovnicima grada Vukovara. Groblje je bilo puno lampiona ,cvijeća i sve je bilo tako lijepo i dostojno ljudima koji su branili Vukovar.
Poslije molitve svi smo sjeli u autobus i zaputili se prema sljedećem odredištu – Ovčari.
Ovčara je grozno mjesto, s groznom prošlošću. Svi ranjenici koji su bili u bolnici zajedno s bolničkim osobljem odvezeni su u hangar koji se tamo nalazio. Tamo je sada Spomen-dom u znak sjećanja na sve žrtve. Uz rub te prostorije, ispod slika, nalazi se slama na kojoj su neke od osobnih stvari i dokumenata žrtava pronađenih prilikom njihove ekshumacije iz masovne grobnice. Na stropu je 200 zvjezdica koje sjaje za svaku žrtvu. Nasred prostorije nalazi se vrtlog, čiji središnji dio čini svijeća, a u koji ''odlaze'' imena svih pogubljenih žrtava.
Nedaleko od Ovčare nalazi se takozvana ''masovna grobnica'' gdje su pokopani svi oni koji su bili zatočeni na Ovčari. Nisu bili baš pokopani na lijep način, no nađeno je 200 tijela koji sada leže na groblju koje smo posjetili toga dana. Tamo je postavljen spomenik s golubicom kao znak slobode i mali čempresi, svaki za pojedinu žrtvu.
I tako uplašeni i tužni uputili smo se prema centru grada Vukovara gdje smo malo prošetali.
Nakon toga smo krenuli prema Osijeku gdje smo, također, imali slobodno za šetnju i kupovinu. Oko 8 sati smo stigli kući. Toga dana smo doživjeli toliko straha ,tuge ,a opet ne znamo kako je to sve zapravo bilo.
Grad Vukovar je bio u dobrim rukama naših branitelja i zato hvala im za hrabrost, za njihove živote, hvala im za Vukovar i Hrvatsku.
Tena Protić, 8.g
Radove učenica 8.g razreda na temu "Vukovar" možete pročitati OVDJE.
U nastavku možete vidjeti i panoe koje su izradili učenici osmog razreda.